Ibrahim Sadić je iz Čelića u Bosni i Hercegovini. Ima 27 godina i još nije završio osnovnu školu. Ibrahimu je dijagnosticirana cerebralna paraliza (CP). Tokom svog života bio je izložen diskriminaciji u obrazovnom sistemu.
Kada je Ibrahim imao sedam godina, njegova majka je pokušala sina da upiše u osnovnu školu u Čeliću, tada joj je rečeno da škola ne prima “takvu djecu”.
-Ni danas ne razumem šta je škola mislila pod tim, kakvo sam ja dete bio? Kaže Ibrahim.
Trebalo je sedam godina, sve dok Ibrahim nije napunio četrnaest godina prije nego što mu je konačno dozvoljeno da krene u novootvoreno specijalno odjeljenje u osnovnoj školi. Tu je završio prve četiri godine osnovne škole. Ibrahimu je dosadilo jer je već znao većinu onoga što se učilo u školi. Ali i dalje je uživao i imao je dobar odnos sa svojom učiteljicom Azrom koja je u Ibrahimu vidjela talenat i potencijal.
- Odvojila je vremena da me sasluša kako bi me bolje razumjela. Potrebno je samo malo truda, ali većina ljudi generalno ne želi da se trudi, kaže Ibrahim.
Nakon četvrte godine nastavila se borba za pravo na obrazovanje
Ibrahimova majka je bila ta koja mu je pomogla da stigne do škole, a on nije imao svog asistenta kada je bio na mjestu. Kada je Ibrahim završio četvrti razred, završio je školovanje u školi. Njegova majka je imala ozbiljne probleme sa leđima i svaki dan ga je teško uhvatila.
Ibrahim je u školskoj 2018/2019. godini krenuo u novu školu da bi završio peti i šesti razred. Njegova majka je platila komšiji da ga vozi u školu i iz škole. Ali čak i ovog puta, Ibrahimovo školovanje završilo je prerano. Škola je raskinula ugovor sa Ministarstvom obrazovanja i oduzeta joj je licenca, zbog čega je Ibrahim ostao bez mogućnosti da završi studije.
„Uprkos činjenici da po zakonu moraju postojati mogućnosti za inkluzivno obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju u redovnim školama, postoji nedostatak prakse“, kaže Ibrahim.
On smatra da je sistem zakazao i da postoji zabluda da osobama sa invaliditetom nije ni potrebna edukacija. I da mnogi ljudi ne vide osobe sa invaliditetom kao ljude koji mogu biti uspješni i nezavisni.
Udruženje je dalo Ibrahimu znanja o njegovim pravima
Posljednjih pet godina Ibrahim je bio uključen u Lotos, informativni centar za osobe sa invaliditetom. Tamo je naučio o svojim pravima i sada pomaže da se te informacije šire drugima. Ibrahim bi želio da poveća svoj angažman u budućnosti i da se više bori za prava osoba sa invaliditetom.
Ibrahim se nada da će u budućnosti završiti osnovnu školu, ali i srednjoškolsko obrazovanje. Obrazovanje je važno za Ibrahima da bi jednog dana mogao da dobije posao i prihod i da može da živi samostalnim životom.
-Kad završim školu, želim posao u kojem mogu da koristim glavom, želim da radim sa znanjem i zato ne odustajem, kaže Ibrahim.
Kaže da vjeruje da mnogi imaju predrasude prema osobama sa invaliditetom i želi da im svojom istrajnošću i upornošću pokaže da ništa nije nemoguće.
-Moj invaliditet nije ceo moj identitet i možete me razumeti i čuti moje mišljenje, koliko god hoćete! Završava Ibrahim.
