Inkluzivno obrazovanje znači da škola može odgovoriti na različite dječje potrebe - i osigurati da ona ne budu samo u učionici, već su sigurna, učestvuju i uče.
Kada se dozvoli djeci i mladima različitog porijekla i različitih uslova da rastu jedni pored drugih, to je na dobrobit svih. Sva djeca imaju koristi od poboljšane pristupačnosti.
Evo primjera onoga što je potrebno:
- Obučeni nastavnici
Nastavnicima i školskom osoblju potrebno je znanje o tome šta znači živjeti sa invaliditetom i podrška u tome kako mogu prilagoditi svoj rad različitim potrebama. Postoji i potreba za defektolozima i nastavnicima koji mogu predavati znakovni jezik. - Dostupne školske zgrade
Fizičko okruženje u školama mora biti dostupno. To znači da bi svi trebali moći ući u školu i oko nje, bez obzira na invalidska kolica ili štake. To može značiti da su potrebne rampe i liftovi ako postoje stepenice. Važno je da u učionicama ima dovoljno svjetla – posebno za djecu sa oštećenjem vida. Učenik koji je slijep trebao bi biti u mogućnosti da se nađe u školi iu školskom dvorištu. To također znači da je moguće doći do škole i iz nje bez obzira na invaliditet. - Dostupni i prilagođeni nastavni materijali
Obrazovni materijali moraju biti prilagođeni djeci sa posebnim potrebama, kao što su djeca sa oštećenjem vida (npr. veliki tekst ili informacije na Brajevom pismu), djeca s intelektualnim teškoćama (informacije o lakom čitanju) i djeca koja su gluha (pristup prevodiocima znakovnog jezika) .
- Podrška roditeljima
Potrebne su informacije i podrška roditeljima djece sa smetnjama u razvoju kako bi shvatili kako mogu na najbolji način podržati i pomoći svojoj djeci. Takođe im je potrebna podrška u slučaju zabrinutosti zbog zlostavljanja ili maltretiranja.
Put naprijed zahtijeva saradnju
Vlade moraju uskladiti zakone i politike sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD). Za dobro praćenje potrebno je i više podataka i statistike.
Ako vlade zemalja, vlasti i akteri razvojne pomoći sarađuju sa pokretom osoba sa invaliditetom po pitanjima koja se tiču školske situacije za djecu sa smetnjama u razvoju, konkretna poboljšanja mogu se dogoditi mnogo brže. Osobe sa invaliditetom poseduju stručnost i znanje o svom invaliditetu koje nema nigde drugde. Jedinstveni pokret za funkcionalna prava može se uključiti u dijalog sa donosiocima odluka, izraziti potrebe i iznijeti prijedloge i zahtjeve. Pokret za funkcionalna prava se stoga mora podržati u njegovim naporima da započne ogroman rad potreban za stvaranje jednakog školovanja za djecu sa smetnjama u razvoju.
