fbpx

Diskriminacija u školama se nastavlja na tržištu rada

UN navode da je stopa zaposlenosti osoba sa invaliditetom skoro upola manja u odnosu na ostatak stanovništva. U svim regijama svijeta cifre su još niže za žene.

Nedostatak školskih sistema dovodi do toga da mnogi ljudi sa invaliditetom imaju lošije mogućnosti na tržištu rada. Ali postoji i niz drugih razloga. Jedna je da su osobe sa invaliditetom često izložene diskriminaciji i da se susreću sa negativnim stavovima u radnom životu. To također može biti nedostatak dostupne komunikacije na posao i s posla. Osim toga, mnoga radna mjesta nisu prilagođena osobama sa posebnim potrebama.

U mnogim zemljama ne postoje zakoni koji pokrivaju radni život i pravila koja zabranjuju diskriminaciju osoba sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom koje rade takođe generalno imaju znatno niže plate od ostalih. Osim toga, u istraživanju u osam zemalja, gotovo trećina osoba sa invaliditetom izjavila je da im radno mjesto nije dostupno.

Na globalnom nivou, mnogo je češće da osobe sa invaliditetom koje rade to rade u neformalnom sektoru ili kroz sopstvene aktivnosti. U Mongoliji je, na primjer, četiri puta češće da osobe s invaliditetom rade u neformalnom sektoru, u poređenju sa drugim .

UN napominju da sve ove prepreke znače da se mnogim ljudima koji bi mogli raditi ne pruža prilika za to. Što znači da oni predstavljaju veliki nedovoljno iskorišten radni resurs .

Neulaganje u inkluzivne škole i radna mjesta šteti ekonomijama zemalja

Pravo djece na obrazovanje je argument za ulaganje u inkluzivne škole, ali je i činjenica da šteti ekonomijama zemalja kada se ne nudi svoj djeci osnovno obrazovanje. Zemlje koje ne daju svima priliku za obrazovanje gube velike sume novca u potencijalnom prihodu od ljudi koji bi inače mogli doprinijeti razvoju zemalja.

Izvještaj Međunarodnog konzorcijuma za invalidnost i razvoj, IDDC, iz 2016. godine, pokazuje da svake godine iznosi milijarde izgubljene zarade za zemlje s niskim prihodima u svijetu. Prema najnovijem izvještaju UN-a, troškovi ekskluzivnog tržišta rada u zemljama sa niskim i srednjim dohotkom procjenjuju se na između 3 i 7 posto bruto domaćeg proizvoda..

Primjer: Bangladeš

Procjenjuje se da Bangladeš gubi 1,2 milijarde dolara prihoda godišnje zbog nedostatka napora da se osigura da osobe s invaliditetom imaju priliku da se obrazuju i postanu produktivni u radnom životu. To odgovara oko 1,7 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Izvori:

Izvještaj o invalidnosti i razvoju, Ujedinjene nacije, 2018

Strategija inkluzivnog razvoja osoba sa invaliditetom 2018. do 2023., DFID, 2018.

IDDC. Costing Equity – slučaj finansiranja obrazovanja prilagođenog invalidnosti, 2016.

Najnovije vijesti