Ovdje možete pročitati o Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, Agendi 2030 i Globalnim ciljevima, Konvenciji UN o pravima osoba sa invaliditetom i Rezoluciji SBUN 2475 o zaštiti osoba sa invaliditetom u oružanim sukobima.
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom promoviše, štiti i osigurava ljudska prava i osnovne slobode za osobe sa invaliditetom.
Osobe sa invaliditetom su naravno obuhvaćene Univerzalnom deklaracijom UN o ljudskim pravima i drugim konvencijama. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ne sadrži nikakva nova prava, ali pojašnjava šta je potrebno da bi osobe sa invaliditetom u potpunosti ostvarile svoja prava kao i svi ostali.
Osobe sa invaliditetom su istorijski viđene kao primaoci socijalne pomoći, kao građani drugog reda, a invaliditet je nešto što treba izlečiti ili sakriti. Konvencija je važna prekretnica kako u istoriji invaliditeta tako iu istoriji ljudskih prava. Konvencija potvrđuje važnu promjenu u perspektivi u pogledu na osobe s invaliditetom – od toga da se smatraju pasivnim primaocima socijalne pomoći do osoba sa pravima.
Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom usvojila je Generalna skupština UN-a 2006. Do 2021. godine, 182 države su ratifikovale konvenciju. To znači da su se države obavezale da će se pridržavati konvencije.
Agenda 2030 i globalni ciljevi pokrivaju sve zemlje u svijetu i odnose se na sve ljude i sve sfere života. Poseban fokus je na tome da se prvo dopre do najugroženijih i marginalizovanih ljudi. Ključna riječ dnevnog reda je "Ne ostavljajte nikoga iza" - Niko ne smije biti izostavljen. Da bi Agenda 2030 i globalni ciljevi bili ispunjeni, svi moraju biti uključeni.
Zemlje svijeta su se obavezale da će do 2030. godine raditi na postizanju globalnih ciljeva i dugoročnog održivog razvoja. To, između ostalog, znači eliminaciju ekstremnog siromaštva, smanjenje nejednakosti i nepravdi i rješavanje klimatske krize. Dnevni red navodi da se održivi razvoj može ostvariti samo ako su ljudska prava ispunjena.
Zemlje svijeta su 25. septembra 2015. usvojile Agendu 2030 sa svojih 17 globalnih ciljeva. To se dogodilo nakon godina diskusija, pregovora i konsultacija sa svime, od civilnog društva i vlada do biznisa i akademske zajednice. Međunarodni pokret za prava osoba sa invaliditetom zahtevao je da se globalni ciljevi fokusiraju na jednu od najsiromašnijih i najmarginalizovanijih grupa na svetu – osobe sa invaliditetom. Drugi uslov je bio da globalni razvojni ciljevi budu u skladu sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD).
Invalidnost se spominje 11 puta u Globalnim ciljevima, a sedam od 17 ciljeva ima eksplicitne reference na invaliditet. 17 globalnih ciljeva ima 169 podciljeva i 230 indikatora. Neki od ciljeva koji se posebno odnose na osobe sa invaliditetom su Cilj 4 – Dobro obrazovanje, Cilj 8 – Dostojni uslovi rada i ekonomski rast, Cilj 10 – Smanjenje nejednakosti, Cilj 11 – Održivi gradovi i zajednice i Cilj 17 – Implementacija i partnerstvo.
Strategija UN-a o funkcionalnim pravima pokrenuta je u junu 2019. godine s ciljem integracije prava osoba sa invaliditetom u cijeli sistem UN-a. Kroz strategiju, UN kao organizacija se obavezao na implementaciju i primjenu principa univerzalnog dizajna u svim svojim strategijama, politikama i programima. Univerzalni dizajn je odgovornost da se iskoriste iskustva ljudi, da se od samog početka kreiraju rješenja koja rade za što je moguće više ljudi. Ovo u isto vrijeme kada se moraju identificirati i ukloniti prepreke pristupačnosti. Plan je da strategija pruži osnovu za održivi razvoj pristupačnosti u UN za osobe sa invaliditetom.
Strategija je veoma važna jer poziva UN da interno postane inkluzivniji. Na primjer, kroz to ko je zaposlen, ali i propisivanjem da treba poboljšati dostupnost. Reč je io tome kakve rezultate postižu UN. Strategija predviđa da pitanje inkluzije osoba sa invaliditetom mora biti uključeno u sav rad koji obavlja UN.
Ovdje ćete pronaći Strategiju UN-a o invalidnosti na engleskom:
Strategija Ujedinjenih nacija za uključivanje osoba sa invaliditetom
U junu 2019. Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju o zaštiti i podršci osobama s invaliditetom pogođenim oružanim sukobima i katastrofama. Rezolucija je opisana kao prva takve vrste i poziva sve države članice i oružane grupe da zaštite osobe s invaliditetom u konfliktnim i postkonfliktnim situacijama i da osiguraju da imaju pristup pravdi, osnovnim uslugama i humanitarnoj pomoći.
Rezolucija je usvojena nakon opsežnog uključivanja civilnog društva i organizacija osoba s invaliditetom, ali i raznih tijela UN-a pod pokroviteljstvom Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Dječijeg fonda Ujedinjenih naroda (UNICEF) i država članica UN-a. kao što su Poljska, Obala Slonovače, Njemačka, Kuvajt i Peru.
Rezolucija poziva države članice da sarađuju sa organizacijama osoba sa invaliditetom i da omoguće značajno učešće osoba sa invaliditetom u humanitarnim operacijama, kao iu prevenciji sukoba, obnovi i izgradnji mira.
Ovdje možete pročitati rezoluciju:
UNSCR 2475- Rezolucija o pomoći u slučaju sukoba i katastrofe