Pravo na svoje tijelo i svoju seksualnost

Svi ljudi, bez obzira na invaliditet, imaju pravo da odlučuju o svom tijelu i svojoj seksualnosti.

Svako ima pravo da zna svoja prava i da dobije tačne informacije u vezi sa seksualnošću i zdravljem. Mnoge osobe sa invaliditetom nemaju pristup bilo kakvim seksualnim informacijama i diskriminisane su u porodiljskoj i zdravstvenoj zaštiti. Informacije su rijetko dostupne u formatima dostupnim osobama koje su gluve, nagluve, slijepe ili slabovide. Prostorije su rijetko prilagođene osobama sa smanjenom pokretljivošću i osobama u invalidskim kolicima. Osobe s intelektualnim teškoćama često su potpuno isključene iz informacija o tijelu i seksualnosti i pravima koja su s tim povezana. Takođe je uobičajeno da se osobe sa invaliditetom doživljavaju kao aseksualne i stoga namjerno isključene iz seksualnog obrazovanja, informacija i podrške.

Kada ljudima nije dozvoljeno da odlučuju o svom tijelu ili primaju zdravstvenu zaštitu na koju imaju pravo, siromaštvo se povećava. Ljudi umiru zbog nesigurnih pobačaja, jer im nedostaje zdravstvena i porodiljska zaštita, kontracepcija i informacije ili mogućnost da utiču na vlastiti život. Svako ima pravo na:

• poštuju njihov tjelesni integritet, njihovu privatnost i sami odlučuju o svom tijelu i svojoj privatnosti.
• slobodno definiraju vlastiti seksualni identitet, rodni identitet i rodno izražavanje.
• odlučite sami da li i kada želite biti seksualno aktivni
• biraju da li, kada i s kim će se vjenčati
• odlučite da li i kada želite imati djecu i koliko djece želite.

Pravo da odlučite sami

Svako treba da bude u mogućnosti da se zaštiti od polno prenosivih bolesti. I žene imaju pravo da odluče da li žele da imaju decu i, ako žele, koliko dece. Za to su potrebne informacije o kontracepciji i pristupu kontracepciji. Djevojčice i žene sa invaliditetom često imaju manji pristup kontracepciji i sigurnim abortusima, dijelom i zbog toga što se prema njima postupa na diskriminatorski način od strane porodiljske skrbi i planiranja porodice.

Postoji potreba za dobrom zdravstvenom zaštitom, sa obučenim osobljem, kako bi žene sa invaliditetom dobile podršku na koju imaju pravo u vezi sa trudnoćom i porođajem. Mnoge žene sa invaliditetom mogu i žele da imaju decu, ali ne mogu da zadrže svoju decu zbog neznanja i diskriminatornih stavova onih oko njih. Prisilna sterilizacija muškaraca i žena sa invaliditetom još uvijek se događa u mnogim dijelovima svijeta. Studija sprovedena među ženama sa intelektualnim teškoćama u Meksiku 2015. godine pokazala je da je skoro polovina rođaka preporučila sterilizaciju. Gotovo isto toliko ih je također sterilizirano, u nekim slučajevima a da žene nisu razumjele šta taj postupak podrazumijeva.

Nepotrebno teško s mjesečnicama

Za mnoge djevojke koje dobiju prvu menstruaciju, menstruacija je nešto o čemu znaju malo ili ništa, a u mnogim dijelovima svijeta žene koje imaju menstruaciju smatraju se nečistima. Menstruacija tada stvara nepotreban strah i anksioznost i ograničava svakodnevni život djevojaka i žena.

Široko rasprostranjeni nedostatak toaleta, čiste vode i dobre menstrualne zaštite znači da su mnoge djevojke i žene prisiljene na druge manje higijenske alternative kao što je stara, već korištena menstrualna zaštita. Mnoge djevojčice su prisiljene da ostanu kod kuće iz škole jer često nedostaje dobar toalet i tekuća voda. Djevojčice sa invaliditetom često imaju posebnu potrebu za funkcionisanjem i privatnim toaletima, a ponekad im je potrebna i pomoć u vezi sa odlaskom u toalet i pomoć u intimnoj higijeni.

Veća potreba, ali lošiji pristup njezi

Uprkos činjenici da osobe sa invaliditetom često imaju veću potrebu za dobrom zdravstvenom zaštitom, oni dobijaju manje nege koja se nudi ostatku stanovništva. U nekoliko zemalja više od polovine svih osoba sa invaliditetom nema pristup njezi, a u mnogim slučajevima prepreke su još veće za žene sa invaliditetom.

Problem koji se ponavlja je to što ustanove za njegu često nisu dostupne osobama sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom četiri puta češće prijavljuju da su prema njima loše postupane, a tri puta češće da im je uskraćena briga.

Osobe sa invaliditetom, posebno djevojke i žene sa invaliditetom, imaju manji pristup seksualnim informacijama i uslugama u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem od drugih žena. Uskraćeno im je pravo da sami donose promišljene odluke o seksualnim odnosima, kontracepciji i drugim oblicima zaštite reproduktivnog zdravlja. Ovo je posebno jasno u slučaju djevojčica sa intelektualnim teškoćama. To znači da su djevojčice i žene izložene većem riziku od oboljevanja od spolno prenosivih bolesti, kao i od neželjene trudnoće.

UN ističe poređenje između pet različitih zemalja koje pokazuje da su trudnice s invaliditetom u većoj mjeri od drugih primorane da rađaju bez pomoći profesionalne babice. To je zbog činjenice da su ove žene generalno siromašnije, ali i zbog negativnih stavova prema ovim ženama u zdravstvu.

Povećan rizik od nasilja i zlostavljanja

Osobe sa invaliditetom imaju značajno veći rizik od izloženosti nasilju i seksualnom zlostavljanju. Posebno su ugrožena djeca, mlade žene i osobe sa intelektualnim teškoćama. Mnogi u društvu vide osobe sa invaliditetom kao manje vrijedne i svjesni su da im je možda teže reći i vjerovati im. Uobičajeno je da počinilac bude neko koga poznajete, kao što je učitelj, komšija, rođak ili partner.

Mlade žene i djevojke sa invaliditetom pate od rodno povezanog nasilja deset puta više od mladih žena i djevojaka bez ikakvih invaliditeta. Djevojčice i dječaci sa psihosocijalnim ili intelektualnim invaliditetom imaju četiri puta veću vjerovatnoću da će pretrpjeti seksualno i rodno zasnovano nasilje nego djeca bez invaliditeta. Takođe je skoro tri puta veća vjerovatnoća da će biti izloženi seksualnom nasilju. Statistički podaci o nasilju koje pogađa djecu i mlade sa smetnjama u razvoju su nepotpuni, a prema nekoliko tijela UN-a, stvarne brojke su vjerovatno čak i veće.

Mnoge osobe sa invaliditetom ne znaju da ih drugi ne mogu povrediti ili da imaju pravo da odlučuju o svojim tijelima. Oni sa invaliditetom koji utiču na govor i komunikaciju teško govore o zlostavljanju i vrlo malo njih dobija pomoć i podršku.

Seksualno nasilje je ozbiljno kršenje ljudskih prava i važno je da svi koji rade sa pomoći budu svjesni posebne ranjivosti u kojoj žive djevojke i žene sa invaliditetom. Informiranje, podrška i briga za one koji su bili izloženi nasilju, seksualnom zlostavljanju a kršenja moraju biti prilagođena osobama sa invaliditetom i njihovim potrebama pristupačnosti.